Dobrodošli...

Ne vozim da bih stigao. Vozim da bih vozio.







Претражи овај блог

недеља, 31. октобар 2010.

Trasiranje za 4th Serbian Trophy

Bosketu je palo na pamet da bi ovogodišnji, četvrti po redu, Serbian Trophy mogao da organizuje na terenima izmedju Baba i Ripnja.
Lako smo se dogovorili sve oko 'tehničkih' detalja smeštaja i ishrane, i pripreme sportskog dela su mogle da počnu.
U nedelju 24.10 smo pozvali i lokalnog šumara da nas provede da znamo kuda smemo da se smucamo. Juče, subota, 30.10. je došao i Ljubiša sa Mahindrom, pa smo nas petorica (Boske, Limun, Ljubiša, Gaga i ja) krenuli u pronalaženje trase i mesta za specijalne ispite.



Boske je nalazio zabavu na svakom koraku.



I osmišljavao specijalne ispite



Jedno palo drvo nije dovoljno



Uz pomoć GPS-uredjaja, i detaljnih mapa tražili smo najzapuštenije puteve.



Povremeno smo pitali i lokalne seljake kuda bismo mogli da idemo. Najveći problem nam je bio da im objasnimo da su nam potrebni baš oni putevi kojima ne može da se prodje.





Posle nekoliko sati probijanja zaraslih puteva izašli smo na asfalt. Na jednoj krivini gospodja iz suprotnog pravca se ponašala kao da je sama na putu i...



Wrangler jeste ozbiljna mašina, ali kanal je kanal. Mahindra i vitlo su uskočili u pomoć, i Boske je ubrzo opet bio na asfaltu.



Još smo se malo muvali po nekim zabačenim putićima, a ubrzo je počelo i da se smrkava. Večerali smo, napravili neki okviran dogovor za sledeću turu trasiranja, i otišli kućama...

Нема коментара:

Постави коментар